Sredinom 19-tog stoljeća češki fiziolog Jan Evangelista Purkinje (1787-1869) upotrijebio je grčku riječ „plazma“ (formed, moldable substance, jelly) kako bi opisao prozirnu tekućinu koja preostane nakon što se iz krvi uklone sve čestice. Pedesetak godina kasnije, (1927.) američki znanstvenik Irving Langmuir (1881.-1957.), (lang´myoor') je predložio da se elektroni, ioni i neutralne čestice u ioniziranom plinu, mogu na sličan način smatrati „krvnim česticama“ u nekakvom tekućem mediju. Pokazalo se kasnije da takav medij ne postoji, no termin plazma je ostao, kao i zbunjujuće nazivlje, plazma u fizikalnom smislu i krvna plazma pojam koji puno češće čujemo u svakodnevnom životu. Prikazani niz fotografija dokumentira munju snimljenu u ljeto 2007. na Brijunima za vrijeme jedne kratke ljetne oluje. 15 fotografija odgovara vremenu jedne sekunde (snimljeno pomoću Olympus fotoaparata). Takva vrst ionizacije plina (zraka) dešava se na Zemlji vrlo često (oko 30 bljeskova u sekundi)

Prema Wikipediji prvi je plazmu opisao na znanstveni način Sir William Crookes (1832.-1919.) godine 1879. nazvavši je "materijom koja zrači", odnosno četvrtim stanjem materije.

No i daleko ranije grčki filozof Empedoklo prepoznao je postojanje četiri "elementa", oblika materije: zrak, voda, zemlja i vatra.

Zgodan vremenik vezan uz opažanja i otkrića plazme možete naći na stranici "Plasma Universe" Timeline

Danas, iako su blagodati svakodnevnog života neodvojive od plazme, postoji još uvijek potreba za stalnim jačanjem svijesti o plazmi, za razumijevanjem znanosti plazme i tehnoloških primjena plazme. Jer nekako plazma nam nije očigledna kao zrak (plin), voda (tekućine), i zemlja (krute tvari).

Pripremio: Dr. Slobodan Milošević, Institut za fiziku, Zagreb, studeni 2007.